Ulični zubari......
Zanimljivost i praktičnost
Ordinacije na ulici, usluga brza i jeftina? Usluge privatnih stomatologa smatraju se luksuzom, pa su stoga siromašni Indijci i Kinezi doskočili tom problemu na neobičan način. Na gradskim ulicama zubara ima napretek: jeftini su i uvijek dostupni, iako im ordinacije baš ne odišu čistoćom i urednošću.
Ulični zubari svoje pokretne ordinacije uglavnom smještaju na pločnike. Rade u šarolikom društvu trgovaca, čistača cipela, uličnih apotekara i brijača, bez najosnovnijih higijenskih uvjeta, samo s nužnim potrepštinama. Usprkos tome uspijevaju privući mnoge siromašne pacijente koji nemaju volje beskonačno dugo čekati u bolnicama ne bi li došli na red za popravak ili ugradnju zuba. Nijedan stomatolog koji svoj posao vodi na ulici u pravilu nije propisno školovan. Riječ je uglavnom o ljudima koji su učili od svojih očeva ili su neko vrijeme proveli u stomatološkim ordinacijama kao asistenti. 'Profesija' se obično prenosi s koljena na koljeno. Budući da im higijena nije jača strana (rijetko koji će oprati ruke prije nego započne raditi na novoj mušteriji, a sterilizacija alata im je nepoznanica), školovani stomatolozi koji rade u bolnicama ili privatnim klinikama smatraju njihov rad neodgovornim i opasnim zbog širenja zaraza. Zapadnjacima se pak susret s takvim ordinacijama u pravilu gadi, ali ako se uzme u obzir da dva nova zuba stoje samo dolar i pol, jasno je zašto posao cvate. Da ne bi bilo zabune, ovaj je posao posvuda ilegalan, ali policiji ne smeta i stoga ga ignorira. Na tome pak profitiraju tzv. vlasnici ulica koji od priučenih stomatologa ubiru rentu. 