DJEČIJA STOMATOLOGIJA 

 Pedodoncija-dječja stomatologija prati zbivanja u ustima djece, te daje osobiti naglasak na preventivnu djelatnost. Prati rast i razvoj zubi. Saradnja između stomatologa, djeteta i roditelja je neizostavan proces. On mora biti fino osmišljen po pravilima struke i trajan. Stomatolog istovremeno uči dijete i roditelje kako sačuvati i održavati zube zdravima:

1.)Pravilna prehrana trudnica, nepušenje i sve ono što sačinjava zdrav život.

2.) Važna je roditeljska briga o pravilnoj prehrani djeteta. Kvarenje zubi jednostavno se može spriječiti pravilnom prehranom od prve godine života djeteta. Već u prvoj godini života razvijati u djece želju za voćem, povrćem i drugim namirnicama, bogatim t.zv.prehrambenim vlaknima, koje izvanredno čiste zubiće i zamjena su za četkicu, s kojom se djeca još u toj dobi samo igraju svladavajući tu „nesretnu“tehniku četkanja. Ne stvarajte u djetetu preveliku ovisnost o slatkoj hrani, i hrani koja se lijepi za zube. Budite umjereni i  samokritični!  Učite djecu da vole piti vodu a svaki dan žele mlijeko ili bilo

koji mliječni proizvod! Od velike je koristi da vaše dijete vidi i zna da i vi jedete povrće, voće, mlijeko, sir,  pa naravno i čokoladu...
3.) Starije dijete mora svladavati pravilnu tehniku četkanja zubaj jer na taj način spriječava nastanak karijesa na zubima.

  Kako motivisati dijete da ide na preglede kod stomatologa

Prvi stomatološki pregled djeteta bi trebalo obaviti između 2. i 3. godine života. Trebalo bi primijeniti princip "Tell, Show, Do" Pri prvom pregledu razgovarati s djetetom i osloboditi ga od straha. Drugi put mu pokazati instrumente i način rada. Treći put uraditi nešto bezbolno (npr. pranje zuba).

Strah od nepoznatog, kao i strah zbog prethodnoga osobnog lošeg iskustva ili lošeg iskustva ljudi iz našeg okruženja, prirodna je ljudska osobina. Štaviše, strah od stomatologa donekle je i razumljiv, posebno kod sramežljive i nepovjerljive djece.
Zdravo dijete, ipak, bez velikih problema prihvata saradnju sa stomatologom, ako je ona ponuđena na odgovarajući način.Dijete može biti uplašeno iako nikad prije nije dolazilo u kontakt sa stomatološkom ordinacijom, niti mu je okolina prenosila loše informacije.Takav strah posljedica je prethodnih neugodnih i bolnih iskustava kod pedijatra, prilikom cijepljenja ili ležanja u bolnici.Atmosfera klasične ordinacije, bijeli zidovi  i mirisi, svakako mogu podsjetiti na ta loša iskustva.Međutim, stomatolozi u tom slučaju moraju biti malo kreativniji i potruditi se da prostor ordinacije bude što ugodniji, kako za malog pacijenta tako i za starije. Najbolji način da se spriječi razvijanje straha kod djece je da se na vrijeme, tj. odmah nakon nicanja zuba, počne s preventivnim programom.Na taj način stomatolog će kroz igru i druženje malog pacijenta upoznati s instrumentima, npr. "žabicom" (sisaljkom), i ambijentom ordinacije, provozat će ga na stolcu koji je "sličan astronautovom", premazat će mu zubiće "finom kremicom" koju djeca jako vole...Budući da sve te intervencije nisu bolne, nego su, štoviše, ugodne i zanimljive, posjet stomatološkoj ordinaciji djetetu će ostati u lijepom sjećanju. Stomatolog će mu postati prijatelj i uvijek će se s veseljem vraćati u ordinaciju. Ako je strah već prisutan, prilikom prvog posjeta od presudne je važnosti saradnja roditelja. Osim autoriteta, dijete u stomatologu mora steći i prijatelja. Na topao i blagonaklon stav stomatologa dijete će uzvratiti povjerenjem i saradnjom .Međutim, mali pacijent mora znati zbog čega dolazi u ordinaciju. Roditelji moraju razgovarati s djetetom i odgovarajućim rječnikom mu objasniti zbog čega treba popravljati zubiće i što će se dogoditi ako se to ne učini.
Uz to, vrlo je važno da se roditelj ne miješa u komunikaciju između djeteta i stomatologa. Naime, ako dijete odmah ne prihvati saradnju,  ima roditelja koji u ordinaciji počinju histerizirati, prijetiti, pa čak i udarati dijete. Takve roditelje potrebno je udaljiti iz ordinacije. Ako se prilikom prvog posjeta ne napravi ništa konkretno, nego prođe u igri i upoznavanju, ne treba paničariti, jer je taj prvi kontakt između stomatologa i malog pacijenta nužan za primjenjivanje bilo kakve stomatološke intervencije. Naravno, situacija je mnogo gora ako se dolazi u ordinaciju kad je intervencija nužna.Zato još jednom apeliram na roditelje da shvate važnost redovitih posjeta stomatologu, kako djece tako odraslih.
Poslovica kaže: "Bolje spriječiti nego liječiti". Doći na vrijeme u stomatološku ordinaciju znači puno manje neugodnosti i bolnih iskustava, više terapijskih mogućnosti, a i manje financijskih izdataka, što također nije zanemariva komponenta.